AKo se ikada vratis
Moja ceznja i tuga, suza u uglu oka, stih i papir...moj verni pratilac samoca. Breme proslosti, prohujali treptaj tela i dodir na ramenu, ostali su u dusi. Kome se smeju prasnjave lutke mog detinstva iz ugla sobe? Meni? Tebi? Vremenu sa nama a bez nas? Kome sa obraza kisa spira suzu i prasinu? Pobedniku... pobedjenom? Usamljenima, zeljnima, ceznjivima, ostavljenima...
I nije svaka zora pocetak novog dana, ne otera svaki vetar kisu i ne pokrije svaki oblak Sunce. Ostane nesto na kraju neba, papira, na kraju srca, kao podsetnik da je bilo...da je moglo...da je proslo.
Ako se ikada vratis na utabane staze, prepoznas kamen kao smernicu, stih kao vezu, pesmu kao zov...ako se ikada vratis u majske zore, mirisne noci, postelju od zvezda...ako se ikada vratis...ako...
ako se ikada vratis u moj zivot ponovo...molim te izadji iz njega opet kao sto si i prosli put izasao..nisi vise dobrodosao..suvise bola je za tobom ostalo , suvise rana i pitanja...idi i ne vracaj se vise...ja pamtim samo lepe stvari. Pusti da spavas u mom srcu kao moj najlepsi san...idi i ne kvari pet...
pozdrav zalutala
Autor vilabezkrila — 10 Sep 2010, 09:16
"kad opet svratiš u moj
nasmeši se, okreni, mahni...
sećanje je jedino što poznajem"
Prijatno!
Autor domacica — 10 Sep 2010, 17:59